Dan je obrane grada Zadra. Na današnji dan prije 29 godina malobrojni, ali hrabri hrvatski branitelji uspjeli su pružiti otpor i spriječiti prodor u grad daleko nadmoćnijeg neprijatelja. S kopna, s mora i zraka krenuo je opći napad srpskih paravojnih prostrojbi i tzv.JNA, čiji su tenkovi iz 9 pravaca pokušali ući u grad.
Tih dana sjeća se i Damir Vicković, pukovnik HV-a u miru, koji je bio zapovjednik interventnog voda pri drugoj bojnoj 112.brigade.
"Prioritet je bila Domovina, kakva god ona izgledala. A meni je tad Domovina, realno gledajući, bila od pruge u Nadinu do Batovića. Jer to je bila moja mogućnost da taj komad zemlje obranim, smatrajući da ćemo, mi koji smo tamo bili, da ćemo obraniti neki širi prostor iza nas. Vi kad ste u jednoj skupini postajete jedno tilo, jedan um i jedna duša" .
Kad je krenuo sveopći napad na grad njegova postrojba bila je na vrlo važnom položaju za obranu grada - Nadinskoj gradini.
"S Nadinske gradine se vide tri kampanela - benkovački, biogradski i zadarski. S te gradine imate jedan pregled, i dnevni i noćni. Noću je izgledalo kao da gori sve, i nebo i zemlja, i vidio se odraz i linija obrane grada, po tom plamenu po tim granatama koje su oni bacali."
Zanimljivo je da je nešto prije obrane grada Vicković dobio naredbu za izvlačenje s nadinske gradine, no on se kao zapovjednik oglušio na tu izravnu zapovijed što se na kraju pokazalo dobrom odlukom.
"Nismo mi uopće imali dogovor, to je bilo sve intuitivno. Vi se popnete na Nadinsku gradinu i vi vidite od 30 do 50 posto zadarske ploče. Tada shvatite da s tog područja imate vizualnu kontrolu. S druge strane ako imate minobacač 82 mm, to je za nas bila ekstra haubica, shvatite da možete određenu zonu, neprijateljsku komunikaciju, da je možete nadzirati, da je možete presjeći. Prvi tenk koji je zarobljen i oštećen na zadarskom području bio je u Batovićima, na ulazu u Nadin."
Poslušajte cijeli razgovor s Damirom Vickovićem u našoj emisiji Novi početak
