Zadnju nedjelju u ožujku Hrvatska i ostatak Europe s izuzetkom Islanda, Rusije i Bjelorusije vratit će se na ljetno računanje vremena. U noći sa subote 27. na nedjelju 28. ožujka 2021. godine u dva ujutro, satove koji se ne ažuriraju samostalno trebat će pomaknuti za jedan sat unaprijed, čime će se "izgubiti" jedan sat. S ljetnim računanjem vremena sunce će kasnije izlaziti, ali će kasnije i zalaziti zbog čega će dani imati manje svjetla u jutarnjim i više svjetla u popodnevnim satima.
Podsjetimo, Europski parlament podržao je prijedlog o ukidanju pomicanja sata. U online ispitivanju građana u cijeloj Europskoj uniji njih 84 posto izjasnilo za prestanak pomicanja. Ta se praksa trebala okončati na jesen ove godine. No, odluka je zapela odnosno loptica je prebačena na vlade država članica koje moraju dati odgovor, je li im draže ljetno ili zimsko računanje vremena?
Ljetno računanje prvi put uvedeno za vrijeme Prvog svjetskog rata
Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784.godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willet u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907.godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austor-ugarskoj za Prvog svjetskog rata , od 30.travnja do 1.listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i velika Britanija.
Na hrvatskom tlu se ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme Austro-ugarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugosavije, te za vrijeme NDH od 1941. do 1945. godine. Od 1983. godine u Jugoslaviji pa tako i u Hrvatskoj , ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
