Odlukom Skupštine ŠC Višnjik nova privremena direktorica postala je Luciana Karuza, dugogodišnja zaposlenica, koja na Višnjiku radi gotovo od samog početka njegova djelovanja. Nakon što je naslijedila dosadašnjeg vršitelja dužnosti direktora Tomislava Zubčića, Karuza za naš radio i portal govori o svom dugogodišnjem radu, zaposlenicima i planovima za budućnost Višnjika.
Na Višnjiku ste gotovo od samog početka. Kako je izgledao vaš profesionalni put?
Na Višnjiku sam već 18 godina, praktički od samog početka. Centar je službeno počeo raditi u lipnju 2008., a ja sam došla 1. rujna iste godine. Cijelo to vrijeme radila sam kao voditeljica ureda direktora. U tom razdoblju radila sam s više direktora – od Dina Bajla, preko Denisa Karlovića pa do posljednjeg direktora Tomislava Zubčića. Na neki način uvijek sam bila osoba koja je stajala iza njih. To je za mene bilo predivno radno mjesto na kojem sam zaista uživala jer je rad u ŠC Višnjik nešto posebno.
Koliko ste zapravo bili uključeni u svakodnevno funkcioniranje centra?
U ovih 18 godina praktički su svi papiri Višnjika prošli kroz moje ruke. Iako neki ljudi danas kažu da me ne znaju, ja sam cijelo vrijeme bila u uredu i vodila oko 90 posto administracije. Kod mene su dolazili svi zahtjevi, dopisi, ponude, e-mailovi i pozivi. Bila sam spona između direktora i svih odjela, ali i između direktora i vanjskih korisnika. Uz to sam vodila i velik broj administrativnih poslova kakve ima svaka velika organizacija poput Višnjika.
Koliko se vaš posao promijenio otkako ste u proteklih nekoliko dana postali direktorica?
Posao je sličan, ali sada uključuje nešto što prije nije – donošenje odluka. Ranije je direktor donosio odluke, često uz moje mišljenje ili savjet. Sada sam ja ta koja odlučuje. Naravno, i dalje slušam mišljenja svojih suradnika i djelatnika. Još uvijek radim dio poslova koje sam radila prije, jer sam kroz godine bila uključena u gotovo sve procese.
Kažete da poznajete sve zaposlenike?
Znala sam se šaliti da sam jedina osoba u firmi koja poznaje sve radnike. Višnjik je velik sustav – dvorana je jedan objekt, bazen drugi, OZT treći – i zaposlenici se često međusobno ni ne susreću jer svatko radi svoj posao. Budući da sam bila prva osoba s kojom su dolazili u kontakt, kroz administraciju sam upoznala praktički sve zaposlenike.
Kakav je vaš dojam o timu koji radi na Višnjiku?
Apsolutno sam zadovoljna. Ovdje rade krasni, sposobni i pametni ljudi. Mi smo jedan veliki živi organizam – svaki dan se nešto događa, svaki dan se pojavljuje neki problem koji treba riješiti. Ali ljudi ovdje znaju svoj posao i mnogi ga rade godinama. Čak se vidi i da vole ono što rade, a to se odražava i na atmosferu.
Koji su vaši planovi za budućnost Višnjika?
Očekujem da nastavimo raditi jednako kvalitetno kao i do sada. Želim razvoj Višnjika i poboljšavanje svega što se može unaprijediti. Najvažnije mi je da Višnjik i dalje bude mjesto na koje ljudi rado dolaze – i sportaši i rekreativci i građani. Dok sam ja ovdje, želim da sve funkcionira na visokoj razini i da Športski centar Višnjik ostane srce grada.
