Može li svećenik slušati metal, repati, koristiti društvene mreže i pritom govoriti o Bogu? Velečasni Željko Lovrić, javnosti poznatiji kao Don Dante, uvjeren je da može – i da upravo tamo gdje ljudi danas jesu treba tražiti prostor za evangelizaciju.
Gostujući u našem radijskom programu povodom predstavljanja svoje knjige Planina suza bogova, Don Dante otvoreno je govorio o vjeri, duhovnosti, razočaranjima u ljude, svom umjetničkom izričaju, ali i humanitarnom radu koji je postao važan dio njegova djelovanja.
Predstavljanje knjige održat će se u crkvi Blažene Djevice Marije na zadarskom Boriku, a cijeli događaj ima i snažnu humanitarnu notu – sav prihod od prodaje knjige namijenjen je pomoći maloj Nives, djevojčici koja boluje od teškog genetskog poremećaja.

“Država je odbila liječenje, roditelji su prodali kuću”
Govoreći o humanitarnoj akciji, Don Dante emotivno je ispričao priču o djevojčici kojoj je potrebna skupa medicinska terapija.
– Riječ je o djevojčici koja ima težak genetski sindrom. Jedina pomoć je posebna baterija koju proizvode u Turskoj. Jedna košta 25 tisuća eura i traje tri godine. Zahvaljujući toj bateriji ona funkcionira kao svako drugo dijete – rekao je.
Dodao je kako su roditelji zbog liječenja morali prodati kuću, dok je država odbila pokriti troškove terapije.
– Na internetu smo pronašli njihov vapaj i odlučili pomoći. Moj nećak i ja organiziramo veliki humanitarni car meet pod nazivom “Memory of My Mother”. Već je prijavljeno više od 500 vozila iz Hrvatske i Europe. Sav prihod ide za pomoć toj djevojčici, a i prodaja moje knjige ide na isti račun – kazao je.
Suradnja sa Stephanom Lupinom: “On je avangarda umjetnosti”
Iako poznati umjetnik Stephan Lupino zbog bolesti nije mogao doći u Zadar, Don Dante istaknuo je koliko mu znači njihova suradnja.
– Lupino ima snažnu humanitarnu crtu. Želi pomoći djeci i ljudima u potrebi. Fotografirao je djecu oboljelu od leukemije, a danas zajedno djelujemo na sličnom polju. On za mene kaže da sam avangarda Crkve, a ja za njega da je avangarda umjetnosti – rekao je.
Dodao je kako ih povezuje želja da svojim djelovanjem pomognu ljudima koji su ranjeni, zaboravljeni ili ostavljeni po strani.
“Ljudi su zaboravili volontirati i pomagati”
Kroz cijeli razgovor Don Dante vraćao se temi humanosti i međuljudske pomoći, ističući kako današnje društvo sve više zaboravlja volontiranje i nesebično davanje.
– Ljudi danas žele pljesak za sve što rade. A neka djela trebaju ostati tiha. Možda vam na kraju života neće pljeskati ljudi, nego anđeli – rekao je.
Posebno ga, kaže, pogađa što su jednostavne stvari poput volontiranja ili pomaganja bližnjemu postale rijetkost.
– Ne moraš ići u Afriku da bi napravio dobro djelo. Dovoljno je pomoći svom prvom susjedu – poručio je.
“Ima puno religioznih ljudi, ali malo duhovnih”
U jednom trenutku razgovor je otišao i u dublju duhovnu dimenziju, osobito nakon blagdana Duhova.
Na pitanje djeluje li upravo Duh Sveti kroz njegov način evangelizacije, Don Dante i voditeljica složili su se kako danas postoji velika razlika između religioznosti i istinske duhovnosti.
– Ima puno religioznih ljudi, ali malo duhovnih. Imate institucionalne vjernike, tradicionaliste, ljude kojima je vjera forma. Ali prava duhovnost je nešto drugo – rekao je.
Otkrio je i dio svoje osobne priče, govoreći o odrastanju u disfunkcionalnoj obitelji.
– Nisam odrastao po šabloni. Morao sam sam sebe odgajati. Očito je Crkva trebala baš takvog svećenika – kazao je.
“Ljudi koji su se predstavljali kao veliki vjernici gotovo su me slomili”
Jedan od najintenzivnijih dijelova razgovora bio je onaj u kojem je progovorio o vlastitim razočaranjima.
– Ljudi koji su mi se predstavljali kao veliki vjernici pokazali su se kao licemjeri. Gotovo su me povukli na dno. To su ljudi koji varaju, opijaju se, drogiraju, a istovremeno glume moralne vertikale – rekao je bez zadrške.
Upravo su ga, kaže, takva iskustva natjerala na unutarnji lom, ali i na umjetnički izričaj.
– Moja knjiga nastala je iz tih rana. Gotovo sam se slomio, ali sam preživio i iz toga je nastala “Planina suza bogova” – istaknuo je.
Bijeg u Patagoniju: “Čovjek mi se toliko zgadio da se nisam htio vratiti”
Posebno snažan dio njegove životne priče vezan je uz putovanje u Čile i Patagoniju, kamo je otišao nakon osobnog kraha.
– Morao sam pobjeći. Otišao sam u Ande tražiti Boga u njegovom stvorenome. Čovjek mi se toliko zgadio da se nisam htio vratiti – rekao je.
Opisao je kako je desetak dana proveo u planinama Patagonije pokušavajući pronaći mir i smisao.
– Tamo mi je Bog progovorio da se moram vratiti čovjeku. Jer kad se vraćaš čovjeku, vraćaš se i Bogu – rekao je.
“Ljudi žele da im netko govori iskreno”
Nakon povratka uslijedila je potpuna eksplozija interesa javnosti za njegov rad, knjigu i društvene mreže.
– Ljudi su željni istine. Žele da im netko govori bez farbanja očiju i bez glume – smatra Don Dante.
Njegova knjiga, kako kaže, autobiografska je ispovijest kroz poeziju i prozu.
– Ako netko želi znati tko je Don Dante, neka pročita knjigu. U njoj je moja duša, moje rane i moja borba – rekao je.
“Danas su pozitivci utišani, a negativci su postali glasni”
Govoreći o suvremenom društvu, Don Dante nije skrivao zabrinutost.
– Imam osjećaj kao da su se zamijenili polovi svijeta. Negativci su postali glasni i dominantni, a dobri ljudi šute – rekao je.
Dodao je kako današnjim društvom često upravljaju manipulatori koji “isisavaju ljude”.
– Balans sam pronašao tek kad sam naučio da ne mogu dati sve svakome. Postoje ljudi koji te iscrpe do kraja – kazao je.
“Crkva mora izaći među ljude”
Posebno je zanimljiv bio njegov pogled na društvene mreže i moderne metode evangelizacije.
Kaže kako ga je dodatno ohrabrila poruka pape koji je pozvao svećenike da koriste moderne alate komunikacije.
– Više nije dovoljno sjediti i čekati da ljudi dođu u crkvu. Moraš otići među ljude i reći: evo me, želim vam nešto poručiti – rekao je.
Upravo zato koristi glazbu, društvene mreže i umjetnost kao način približavanja Evanđelja ljudima koji možda nikada ne bi kročili u crkvu.
“Naučite biti sami sa sobom”
Za kraj razgovora Don Dante je slušateljima poslao jednostavnu, ali snažnu poruku.
– Naučite biti sami sa sobom. Kad čovjek ostane u tišini, tada može vidjeti kakvo je zapravo biće. Ljudi nisu svjesni koliko su fenomenalne osobe – zaključio je.
