Kako će izgledati pomorski prijevoz budućnosti na Jadranu i može li zeleni vodik postati ključ održive pomorske mobilnosti? Odgovore na ta pitanja ponudila je završna konferencija projekta TransH2, održana u Zadru, na kojoj su predstavljeni rezultati dvogodišnjeg hrvatsko-talijanskog projekta usmjerenog na dekarbonizaciju pomorskog prometa i razvoj rješenja s nultim emisijama stakleničkih plinova.
Projekt TransH2 (Transition to Hydrogen Fuelled Cross-Border Sea Mobility) sufinanciran je kroz Program Interreg Italija – Hrvatska 2021. – 2027., a njegov je cilj stvaranje temelja za održiviji i klimatski prihvatljiviji pomorski promet u jadranskoj regiji. Vodeći partner projekta je Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, dok je među partnerima i Agencija ZADRA NOVA.
Tijekom provedbe projekta razvijena su tri pilot-primjera primjene vodikovih rješenja u pomorskom prometu, izrađena idejna rješenja za dva mala putnička plovila na vodik te studije izvedivosti za uspostavu vodikovih punionica u lukama programskog područja.
Temelji za održiviji Jadran
Ravnateljica Agencije ZADRA NOVA Marija Vuković Dujmović istaknula je kako su partneri iz Hrvatske i Italije tijekom protekle dvije i pol godine zajednički radili na stvaranju preduvjeta za zeleniju budućnost pomorskog prometa.
– Pomorski promet ključan je za razvoj naših obalnih područja, ali istodobno predstavlja izazov kada govorimo o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Upravo zato projekt TransH2 istražuje mogućnosti primjene zelenog vodika kao goriva budućnosti i otvara put prema dekarbonizaciji pomorske mobilnosti – kazala je Vuković Dujmović.
Naglasila je kako je ZADRA NOVA, zajedno s partnerima i Lučkom upravom Zadar, izradila pilot-studiju tranzicije putničkog pomorskog prijevoza na vodik, studiju izvedivosti prekograničnih vodikovih punionica te katalog investicija.
– Riječ je o važnim stručnim podlogama koje će poslužiti kao temelj za buduće investicije, razvoj novih projekata i nastavak suradnje na području održive pomorske mobilnosti – istaknula je.
Posebno je naglasila važnost povezivanja stručnjaka, institucija i dionika iz različitih sektora te razmjenu znanja koja je ostvarena kroz projekt.
Analizirane tri ključne rute
Jedan od najvažnijih rezultata projekta odnosi se na detaljne analize triju pilot-ruta na kojima je istraživana primjena vodikovih tehnologija:
- Tronchetto – Lido (Italija)
- Split – Supetar (Hrvatska)
- Ancona – Split (prekogranična linija)
Za svaku od ruta provedene su opsežne meteorološke, oceanografske, navigacijske i okolišne analize te procjene energetskih potreba plovila.
Na temelju dobivenih podataka izrađeni su prometni modeli i identificirana tehnički, ekonomski i okolišno održiva rješenja za primjenu vodika u pomorskom prometu.
Interreg ostaje važan pokretač razvoja
Predstavnik Programa Interreg Italija – Hrvatska Hrvoje Grancarić istaknuo je kako program raspolaže s ukupno 222 milijuna eura europskih sredstava te financira projekte u područjima plavih inovacija, zaštite okoliša, održivog transporta, turizma i dobrog upravljanja.
– Do sada smo u području transporta ugovorili deset projekata, a u tijeku je ugovaranje još dva. Ukupna vrijednost ulaganja iznosi oko 31 milijun eura, a najveći naglasak stavljen je na dekarbonizaciju prometa, multimodalne veze i digitalizaciju luka – rekao je Grancarić.
Najavio je i novi poziv za projekte koji će omogućiti iskorištavanje rezultata drugih europskih programa te dodatno jačanje međunarodne suradnje.
– Prema najnovijim informacijama, Interreg ostaje važan instrument europske teritorijalne suradnje i u budućem financijskom razdoblju, uz pojednostavljene procedure i veći fokus na konkretne rezultate – dodao je.
Brodovi na vodik više nisu samo ideja
Voditelj projekta TransH2 i prodekan Pomorskog fakulteta u Rijeci Edvard Tijan naglasio je kako projekt nije ostao samo na analizama, već su izrađena i konkretna idejna rješenja plovila koja bi mogla prometovati na analiziranim rutama.
– Za sve tri rute izrađeni su prometni modeli, ali i projektna rješenja brodova koji bi koristili vodik kao pogonsko gorivo. Analiziran je cijeli sustav – od punionica i skladištenja vodika na brodu do samog pogona – rekao je Tijan.
Prema rezultatima projekta, lokalne linije poput Splita i Supetra mogle bi koristiti plovila pogonjena isključivo vodikom, dok bi za dužu međunarodnu liniju Split – Ancona bilo potrebno razviti hibridni sustav pogona.
– Zaključili smo da su vodikova rješenja tehnički izvediva, no za pojedine rute potrebna je kombinacija više vrsta pogona kako bi se osigurala dovoljna autonomija plovidbe – pojasnio je.
Dodao je kako će svi rezultati, studije i projektna dokumentacija uskoro biti javno dostupni na mrežnim stranicama projekta, što će omogućiti daljnja istraživanja i pripremu novih investicija.
Korak prema zelenoj tranziciji Jadrana
Završna konferencija projekta TransH2 pokazala je kako je primjena vodika u pomorskom prometu sve bliže stvarnosti. Iako je pred sektorom još niz tehnoloških i infrastrukturnih izazova, rezultati projekta predstavljaju važan korak prema smanjenju emisija stakleničkih plinova i stvaranju održivog modela pomorske mobilnosti na Jadranu.
Partneri projekta poručili su kako žele nastaviti suradnju i kroz nove europske projekte, s ciljem da se izrađena rješenja u budućnosti pretoče u konkretne investicije i plovila koja će ploviti Jadranom bez štetnih emisija.