Da su godine samo broj uvjerila nas je naša sljedeća sugovornica, baka Mara Jordan – Gara iz Vrsi koja je, okružena svojim najmilijima, uz dobru spizu ove subote proslavila sto godina, čitavo stoljeće života, piše Vrški glasnik.
Lucidna, živahna i sićušna baka Gara, preživjela je brojne životne nedaće i dva rata, a nadživjela je i nekoliko državnih uređenja - ne kaže se uzalud kako u maloj boci špirit stoji. Rođena je prvog dana ožujka 1922. godine u obitelji Grge i Krstine Vukić, a odmah po rođenju, zbog crne kose i tamnije puti, prozvana je Gara.
-Bilo je nas četiri sestre i dva brata, otac je rano strada’ tako da nas je mater sama odranila i podigla. Ja san jedina ostala na životu, jedna sestra je umrla s 87 godina, dok su drugi doživili najmanje 90 godina. Živili smo skromno, po seljački - radili polje i držali blago, prisjeća se na početku razgovora naša sugovornica, koja je već s petnaest godina napustila rodnu kuću i počela raditi u bolnici Zadar.
SA SUPRUGOM PODIGLA ČETIRI KĆERI I DVA SINA
-Kad san napunila petnaest godina, 1937. godine otišla san raditi u bolnicu Zadar ka’ čistačica. Radila san s redovnicama koje su pripoznale moj trud i unapridile me u njegovateljicu. Davala san lijekove pacijentima, skrbila za njih i kad je doša nesritni Drugi svjetski rat morala san izabrati oću li se vratiti doma ili ću otići u Italiju u samostan, govori nam oštroumna stogodišnja baka i dodaje kako se ipak vratila kući, a po nju je iz dvadeset kilometara udaljenih Vrsi na biciklu došao brat.
-Udala san se odma po povratku u Vrsi, a u braku sa mojin Franom provela san 58 godina, od 1941. do 1999. godine. Podigli smo šestero dice - četiri kćeri i dva sina, priča nam baka Gara, koja ima dvanaest unučadi i osam praunučadi, dok je deveto na putu. Kroz svoj život nije se susretala s ozbiljnijim zdravstvenim tegobama, a prije mjesec dana imala je koronu i kako kaže, jača je ona od nje.
-Nisan nikad imala nikakvu ozbiljniju bolest, a prije misec dana zarazila san se koronon. Ma zgazila san je bez ikakvih posljedica, jača san ja od nje - dodaje ova hrabra baka.
NAOČALE JOJ NE TREBAJU
Iako na svojim leđima nosi troznamenkasti broj godina, baka Gara svaki dan bez iznimke plete čarape, papuče i druge modne dodatke te bez naočala provlači konac ili vunu kroz iglu. Nekad je, kako nam priča njezina kćer Marica, bila najpoznatija švelja u mjestu.
-Navečer, kad bismo otišli na spavanje, upalila bi petrolejku i plela i šivala do dugo u noć. Također, znala bi skratiti hlače, prekrojiti haljinu drugim ljudima i oni su je za to nagrađivali s malo hrane, kako se to već prije plaćalo, ističe Marica Maričić.
-Da nismo večeras ode, sigurno bi plela. Ko god je doša kod mene, nije izaša iz kuće da mu nisan dala pletene čarape, papuče ili kapu. Šila san prije i na mašinu, ali ona je sad u kvaru, pa sve radin ručno. Naočale mi ne tribaju, vidin sve bez problema, pojašnjava vrijedna baka koja je na slavlju priredila spektakl za sve prisutne izrecitiravši pjesmu “Sirota majka” koju je naučila u četvrtom razredu osnovne škole, prije otprilike devedeset godina.
-Otkad znam za sebe, majka je uvijek imala smisla za poeziju i pjesme. Ja sam naslijedila tu njezinu crtu i danas imam zapisane tri bilježnice pune poezije, govori nam slavljeničina kćer, Dragica Fraćin iz Dinjiške s otoka Paga, koja je posebno za majčin rođendan napisala pjesmu “Volim život”.
O tajni dugovječnosti uvijek se razgovara sa stogodišnjacima, a prema svjedočenju bake Gare, prehrana je najbitnija.
-Uvik pazim koliko ću i što pojesti, a najviše volim zelenjavu i povrće s malo mesa. Ne triba nikad pretjerivati, otkriva nam.
Uz želju da se slavlje ponovi i dogodine za 101. rođendan, slavljeničkom tortom na kojoj su bila ispisana imena svih potomaka i šampanjcem zaključena je proslava stoljeća života bake Mare – Gare Jordan.
